Mioinozitol spada u skupinu inozitola kojih u prirodi ima ukupno 9 i od kojih je najzastupljeniji i najbitniji upravo mioinozitol. Inozitole greškom svrstavaju u skupinu B vitamina. Mioinozitol se jednim dijelom sintetiše u organizmu, a drugim ga moramo unositi kroz svakodnevnu prehranu. Budući da se sintetiše od strane organizma, ne spada u grupu vitamina jer su vitamini supstance koje organizam ne sintetiše već se unose isključivo hranom.
U hrani se nalazi u malim količinama i ima ga u:
narandžama
dinji
grejpfrutu
lješnjacima
orasima
sjemenkama
mahunarkama
Mioinozitol u organizmu učestvuje u mnogim veoma značajnim hemijskim reakcijama. Njegova najznačajnija uloga je uloga sekundarnog glasnika ili prenosioca signala za hormone inzulin, FSH (folikulo stimulirajući hormon) i TSH (tiroidni stimulirajući hormon) čime se uspostavlja njihovo pravilno funkcionisanje. Samim tim, nedostatak mioinozitola može da utiče na sve funkcije u kojima je on direktno involviran.
Zbog gore navedenih funkcija u organizmu, nedostatak mioinozitola može da dovede do široke lepeze poremećaja u organizmu kao što je: hiperinzulinemija (povećana koncentracija inzulina u krvi), hiperglikemija (povećana koncentracija glukoze u krvi), usporeno ili nedovoljno sazrijevanje folikula odnosno jajne ćelije što ima direktan uticaj na plodnost i mogućnost začeća kod žena, poremećaj stvaranja hormona štitne žlijezde i sl.
Zbog svoje značajne uloge u organizmu, mioinozitol se može koristiti u stanjima:
Terapijske doze se kreću u rasponu od 0,6 g do 16 g na dan i one ovise o onome što se želi tretirati. Važno je napomenuti da je ispravan način upotrebe mioinozitola izuzetno važan. Šećeri, razni aditivi, kafa, čaj, hrana ometaju apsorpciju iz crijeva u krv. Mioinozitol se mora uzimati na prazan stomak (ne jesti i ne koristiti slatke napitke 30 minuta prije i 2h nakon upotrebe mioinozitola).
Neželjeni efekti mioinozitola su veoma rijetki i mogu da se jave pri izuzetno visokim koncentracijama (iznad 10 g) u blagih simptoma vidu mučnine, povraćanja, glavobolje…
Mioinozitol se može koristiti u trudnoći.
Istraživanja su pokazala da 30%-40% žena koje su koristile mioinozitol jednostavno nemaju odgovor na terapiju. Ustanovilo se da kod tih žena postoji otežana apsorpcija mioinozitola iz crijeva u krv i da je to posljedica izmijenjenog mikrobioma crijeva koji je veoma često udružen sa pojavom policističnog ovarijalnog sindroma (PCOS) kao i sa pojavom dijabetes melitusa.
Također, izmijenjena crijevna mikrobiota negativno utiče na mentalno stanje tako da su depresivno raspoloženje i nizak nivo serotonina (“hormona sreće”) uobičajene karakteristike žena sa PCOS-om.
Izmijenjen mikrobiom crijeva je s druge strane često povezan sa izmijenjenim vaginalnim mikrobiomom što je opet usko povezano sa reproduktivnim zdravljem žene.
Mikrobiom crijeva zdravih žena
Mikrobiom crijeva žena sa PCOS
Alfa-laktalbumin je proteinski super sastojak majčinog mlijeka, odnosno kolostruma. Izuzetno važan za zdrav razvoj djeteta, zato ga u kolostrumu i ima u značajnoj količini. Ukoliko se doda mioniozitou, poboljšava apsorpciju i samim tim podiže efikasnost mioinozitola sa 60%-70% na značajnih 95%.
Značaj alfa-laktalbumina je višestruka i ovdje ćemo spomenuti samo neke: poboljšava apsorpciju mioinozitola, kalcija i željeza, poboljšava finalno sazrijevanje oocita, djeluje antibakterijski, protuupalno, analgetski, antihipertenzivno, imunomodulatorno, utiče na stvaranje serotonina (“hormona sreće”), reguliše ritam spavanja i budnosti.
Tretman disbioze crijeva u žena sa PCOS postaje izuzetno važan unutar protokola za tretman. Preporuke Međunarodnih smjernica iz 2018. potiču, kao jedan od prvih koraka, mijenjanje stila života sa ciljem da se regeneriše mikrobiota crijeva kod žena sa PCOS-om.
