PCOS je veomo često zdravstveno stanje žena koje obuhvata kombinaciju različitih endokrinoloških, reproduktivnih i psiholoških manifestacija - poremećaja. PCOS – policistični ovarijalni sindrom je nesretno nazvan prije 70 godina pa se i danas misli da se radi o cistama na jajniku. Ustvari, radi se o mnoštvu malih nezrelih folikula, koji izgledaju kao ciste, nastali kao posljedica endokrinološke neskladnosti. Folikuli su temeljna funkcionalna jedinica jajnika žena.
PCOS je jedan od najčešćih poremećaja žena i pogađa od 8 do 13% ženske populacije i najčešći je uzrok ženskog steriliteta. Zbog raznolikosti simptoma, njihovom različitom intenzitetu javljanja, veliki broj žena ostane bez dijagnoze ili konačnu dijagnozu dobije tek nakon par godina lutajući od ljekara do ljekara, a neke čak nikada.
Tačan uzrok nastanka je u velikoj mjeri nepoznat ali postoji jasna povezanost PCOS sa multigenskim promjenama, nasljeđu jer majke sa PCOS rađaju djecu sa 5 puta većim rizikom za PCOS, epigenetskim uticajem majke što uključuje uticaj životnog stila majke, njenog okruženja (npr. izloženoast zagađenjima), prehrane, gojaznosti, fizičke aktivnosti i slično. Epigenetske modifikacije imaju najjači uticaj na dijete tokom trudnoće i do kraja prve godine života.
Da bi se dijagnosticirao PCOS, važno je isključiti druge poremećaje sa sličnim kliničkim manifestacijama, poput urođene nadbubrežne hiperplazije, Cushingovog sindroma i tumora koji luče androgene.
Dijagnozu PCOS postavlja ljekar, ginekolog ili endokrinolog. Od izuzetnog značaja je na vrijeme postaviti dijagnozu kako bi se radilo na prevenciji svih mogućih kasnijih posljedica. Zbog nekada ne toliko jasnih simptoma, prođe dosta godina do postavljanja dijagnoze. Postoje određeni simptomi koji se javljaju češće kod žena sa PCOS, a koji treba da budu razlog traženja savjeta od ljekara:
Nekada može izgledati da simptoma nema a da žena ipak ima PCOS, a nekada može biti prisutno više simptoma ili samo jedan. Važno je osluškivati svoje tijelo i na vrijeme tražiti mišljenje ljekara.
PCOS u nešto većem procentu pogađaja žene mlade dobi. Najčešće manifestacije u ovome periodu su:
Kada govorimo o ženama starije dobi, najčešće manifestacije su:
PCOS je hronično stanje na koje se može uticati prvenstveno zdravim načinom života koji ovisi isključivo od samog pojedinca uz terapiju koja se prilagođava svakom posebno.
Postavljanje pravilne dijagnoze PCOS-a, tretiranje kratkoročnih stanja i rad na smanjenju dugoročnih zdravstvenih rizika treba da budu u fokusu zdravstvenog radnika i žene.
Postoji nekoliko pristupa stimuliranju normalne funkcije jajnika kod žena s PCOS. Ovi se pristupi razlikuju u pogledu efikasnosti, trajanja liječenja, troškova i saradnje osobe (pridržavanju svih predloženih terapijskih postupaka).
To uključuje sljedeće preporuke:
Gojaznost izuzetno negativno utiče na pogoršanje stanja ali i efikasnost terapije žena sa PCOS.
Promjena životnog stila zasnovana na kombinaciji niskokalorične prehrane, povećane tjelesne aktivnosti i izbjegavanja loših navika pokazala je značajno poboljšanje metaboličkih i fizičkih karakteristika (tjelesne težine, odnosa struka i kukova i procenta masnog tkiva). Pored toga, regulacija povišenih nivoa inzulina i androgena u krvi dovodi do uspostavljanja normalnog menstrualnog ciklusa i ovulacije, kao i poboljšanja reproduktivne funkcije kod žena s PCOS-om.